Petnaestodnevnik

Bože pomozi, vrati nam Brankovića!

Ko je sve i zašto zbunjen, ko po Tuzli žene šamara i da li PRUD skraćenica?  – Momčilo s drugog svijeta

Sreća da je novi premijer FBiH Mustafa Mujezinović neki dan morao prepješačiti 200 metara. Naime, u tih dvjesto metara njega je, kaže, presrelo pet ljudi i već dvoje od njih je zatražilo neku protekciju. Tako je on shvatio koliko je to rasprostranjena pojava i odmah je odlučio da kazni sve one koji se tražeći protekciju pozovu na njega, ali i one koji naprave protekciju. Tako je u FBiH ukinuta protekcija.

Inače, još nije sasvim jasno šta će Mujezinović raditi u Vladi FBiH jer u Parlamentu FBiH nije do kraja pročitao svoj ekspoze - niko ga nije slušao, pa je on  tu radnju prekinuo napola. Kaže: vidi da nema interesovanja!  Al' ko će ga slušati kad je predsjednica FBiH Borjana Krišto, čitajući svoju odluku o imenovanju Mujezinovića za premjera, jasno rekla da Vlada FBiH neće biti u stanju da ispuni svoje obaveze. Taj njen stav nimalo ne čudi jer Mujezinović djeluje prilično zbunjeno. Prvo je bio protiv aranžmana sa MMF-om, pa onda za aranžman. Potom je rekao da socijalnim kategorijama neće smanjivati davanja, ali da će biti redukcija, te da neće biti smanjenja pojedinačnih davanja, ali da će ukupni iznos za te namjene biti smanjen za 10 posto, no onima sa većim primanjima više, a onima sa manjim manje. Kada ga novinari pitaju šta to znači, on od njih traži da ne mute vodu! Imao je i neki recept o volu, šnicli i krompiruši za večeru i valjda mu je zbog tog jela trebala ova čista voda.

Da dolaze teška vremena najavljuju i SDP-ovci, poznati kao ateisti, koji su zbog imenovanja zazvali božiju pomoć. (U kuloarima se šuška da već sada žale za Nedžadom Brankovićem kog su nemilosrdno kritikovali, al' Brankovića baš briga za to jer trač kaže da je dobio novi posao u nekoj slovenačkoj kompaniji u kojoj ima vlasnički udjel od 15 posto koji je, sve po zakonu, kupio kada je prodao udjel u preduzeću za upavljanje fondom koji posjeduje nekoliko procenata BH Telekoma i drugih atraktivnih preduzeća.) 

Zbog zbunjenosti novog premijera ni socijalne kategorije ne znaju šta će dalje. Neki dan su izašli pred zgradu Vlade FBiH (odnosno SDP-a) i pjesmom tražili svoja prava, a kada su krenuli silom, pokaže se da im je Vlada priredila zabavu iznenađenja: iza zatvorenh vrata je bio kordon policije sa pancirima i šljemovima. No, Vlada je znala da joj to nije garancija jer i policiji duguje plate, pa je požurila da razljućene demonstrante umiri obećanjem da je MMF odustao od svojih zahtjeva za smanjenje socijalnih davanja. No kako se samo par dana pokazalo da to nije bila istina, prevareni sada smišljaju nove mjere. Ako se opet odluče za piknik u Alipašinoj ulici, biće zanimljivo vidjeti šta će se desiti jer policija poručuje da ovaj put neće štiti zgradu.

I svi koji dobivaju platu iz budžeta FBiH, a takvih je oko 8.000,  su odlučili da 15 dana štrajkuju po dva sata dnevno i to zbog najava da će im biti uzeto 10 posto od njihovih primanja. Zadivljujuća je odlučnost ovih ljudi koji su jedini među 400.000 zaposlenih u FBiH sa sigurnim poslom, platom, regresom, toplim obrokom...

Visoki predstavnik Valentin Incko je stavio van snage antidejtonske zaključke Narodne Skupštine RS protiv prenosa ovlasti sa RS na državu. Zastupnici SNSD-a u Parlamentu BiH su odmah potom, u Sarajevu, u zgradi državnog Parlamenta i za državnu platu, sazvali pres i rekli da su ti zaključci svakako bili njihova ideja i da će se oni nastaviti ponašati u skladu s njima, odnosno da će nastaviti rušiti državu. (Nakon ovog je i Incko bio zbunjen, pa je svašta obećao: zatvaranje OHR-a u oktobru, kanal na hrvatskom jeziku u BHRT-u, al nije ni njemu lako jer su mu za vratom i Solana i Šuvalov, a Barak Obama ganje muhe u letu.)

No, dok su SNSD-ovci prkosili u Sarajevu, a Milorad Dodik iz Banjaluke prijetio i vrijeđao koga je stigao tvrdeći da je nekada, prije nego je odrastao, i sam mislio da treba biti mormalan, Boris Tadić je iz Srbije, sasvim iznenada i nenajavljen, došao u Banjaluku. Tamo se iza zatvorenih vrata sreo sa predstavnicima složnih srpskih stranaka, pa je poslije tog sastanka Dodik saopštio da je ovo zadnji put da OHR poništava neku odluku vlasti u RS. Valjda je time i sebe htio utješiti, a za taj znak razumnosti ga je nagradio i ministar vanjskih poslova Srbije Vuk Jeremić rekavši da je način na koji je reagovala RS, uz punu podršku Srbije, doprineo stabilizaciji prilika.

A ovih dana se svi pitaju šta Dodik zapravo hoće: da ga smijene pa da bježi, da osnuje samostalnu državu RS, da se pripoji Srbiji i da postane prvi kod svih Srba u svijetu ili...? Ali izgleda da ni on baš najbolje ne zna i djeluje zbunjeno – konačno je nekom udijelio kompliment. Rekao je da je Sulejman Tihić njegov najbolji sagovornik i da je on najviše doprinio jačanju RS. Tihić se naljutio i razbio prudsku trojku, čak i prije nego su svi zvaničnici međunarodne zajednice u BiH shvatili da riječ PRUD nije skraćenica. Osim tog razbijanja, Tihić je stajao skrštenih ruku i pozivao međunarodnu zajednicu da umiri Dodika, pa ostaje nejasno da li je zaista moguće da Bošnjaci u svim institucijama vlasti nemaju nikakav mehanizam da zaustave Dodika ako on već tako dugo i uporno kroz te iste iste institucije zaustavlja BiH.

Dragan Čović kaže da se on nikada ne bi naljutio zbog nečeg što je neko rekao (Ovim je Tihiću poručio da je maza, a čelnicima hrvatskih stranaka koje su odlučile da on nema pravo da kroz prudske razgovore sam zastupa interese Hrvata u BiH, da ga baš briga za njih.)  E zbog te bezosjećajnosti mu je propao sastanak proširene prudske trojke koji je želio organizovati u Mostaru. Sve se vraća, sve se plaća!

A dok je Dodik na međunarodnom planu štitio interese RS, na unutrašnjem planu je to radio Savez logoraša RS sa Branimirom Dukićem na čelu. Upućeni za Dukića tvrde da logora nije ni vidio (navodno je imao posebnu isklaznicu za prelazak između Srba i Bošnjaka u Hrasnici kod Sarajeva i bio je jedan od osnivača Srpskog građanskog pokreta, sa Vladimirom Srebrovom), ali to njemu ne smeta da novinare iz FBiH optužuje da su podsticali napade na Srbe tokom rata. Ostaje nejasno samo kako je on to sve čuo ili vidio u logoru ako ni oni van logora to nisu mogli jer nije bilo struje?

Još uvijek je mnogo nedodirljivih poput tuzlanskog SDP-ovca, doktora Refika Ahmedinovića koji šamara žene po Tuzli. Može mu se jer njegov predsjednik Zlatko Lagumdžija, umjesto da se zabavi vlastitim pragom, ulazi u nepotrebne neodmjerene polemike (Muhameda Filipovića naziva ontološkim lažovom i slično). Ako proteklih mjeseci nije uradio ništa drugo, nije trebao ni ovo.

Srebreničanke se spremaju 11. jula sahraniti oko 500 ubijenih 1995. godine. U isto vrijeme Momčilo Krajišnik je iz Haga došao na Pale da posjeti svoju majku. Pustili ga isti oni koji kriju dokaze da su institucije Srbije počinile ratni zločin u BiH. Televizije pokazuju da se u Palama iskupio komšiluk, a Krajišnikov brat kaže da je Momčilo došao prvi put nakon deset godina i k'o sa drugog svijeta... Šta bi srebreničke majke, sestre i žene dale da mogu vidjeti svoje sinove, braću i muževe...

U međuvremenu su umrli Majkl Džeksom, Fara Foset, Olja Ivanjicki.

Cijeli tekst možete pročitati u magazinu START BiH ili pretplatom na elektronsko izdanje.

DOWNLOAD specijalni prilog o prostornom uređenju