Vaterpolistkinje u gradu neplivača

Bosnine djevojke nisu vaterpolske analfabete - pliva se brzo i snažno, a šutevi sijevaju sa svih strana i udaljenosti. Nedostataka, naravno ima, ali nikome još ne smetaju

Nevjerovatne stvari se dešavaju. U gradu koji donedavno nije imao pristojnog bazena, čija djeca uglavnom ne znaju da je more slano, a stanovnici se hrabro drže suhog, od prije nekoliko sedmica, tačnije od 5. aprila, djeluje ženski vaterpolo klub. Tačno ste pročitali – u novom olimpijskom bazenu na Otoci, pod paskom mladog Dubrovčanina, oženjenog u Sarajevu, Edija Brkovića ( na kraju nema n, stalno ispravlja sagovornike) 22 cure vrijedno, tri puta sedmično, trenira i sjajno napreduje.
- Ja sam već nekoliko godina ovdje i stvarno mogu reći da je ovo malo čudo. Jer, ja kao trener znam da je za vaterpolo u Sarajevu, nakon otvaranja ovog bazena, koji je nakon onog u Rijeci najljepši u regiji, nastao veliki interes, ali znam da je većinu onih koji su došli prvo trebalo naučiti kako da ostanu na površini vode. U ovom gradu, nažalost, 70 posto srednjoškolaca ne zna plivati. Danas ovdje djeljuju četiri vaterpolo kluba i, što je stvarno nevjerovatno, čak 16 plivačkih. Svaku večer bazen je pretrpan plivačima - priča Edi, inače student građevine, koji pored ženskog tima vodi i kadete VK Bosna.
Tokom treninga kojem smo prisustvovali, uvjerili smo se da Bosnine djevojke nisu vaterpolske analfabete – plivaju brzo i snažno, a šutevi sijevaju sa svih strana i udaljenosti. Nedostataka, naravno ima, ali nikome još ne smetaju.
- Najteže je naći golmana. Neće niko na gol. Ove djevojke su uglavnom studentice Fakulteta za sport, a bave se i drugiom sportovima, pa fizička sprema nije problem. Na treningu bez problema, skoro po standardima, preplivaju oko 1,5 kilometar. Problem je što nema utakmica. Čekamo da se oformi još koji klub pa da se okušamo. Čujem da bi u Banjoj Luci mogao profunkcionirati jedan - kaže Brković, koji je svojim štićenicama ovog ljeta obećao pripreme u Crnoj Gori, zemlji koja živi za ovaj sport, koja je evropski prvak i u reprezentativnoj i klupskoj muškoj konkurenciji. Djevojke bi radije u njegov Dubrovnik, ali ni Herceg Novi im nije za odbaciti.
Nadaju se da će tada odraditi treninge u punom sastavu jer ih trenutno brojne druge obaveze sprječavaju da se sve okupe na jednom treningu.

Zahvaljujući svojim vaterpolo vezama u Hrvatskoj (Brković je bio junior Juga u generaciji Mare Jokovića, Bušlje,...koja danas drma Hrvatskom i Evropom), najavljuje saradnju sa tamošnjim ženskim klubovima; Jugom, Burom iz Splita i Mladosti iz Zagreba, a razmišlja i o reprezentaciji BiH.
- To će tek biti čudo. Još ni bh. saveza nemamo. Ustvari, imamo četiri kluba i tri saveza, pa ti to ujedini. No, bit će i reprezentacije i to od ovih mojih djevojaka, kaže Brković.
(J.M.)

San o reprezentaciji

Merima Džindo je trenerica plivanja pionira i član ŽVK Bosna:
- Ja radim s djecom i studiram na Fakultetu za sport. Djeca su mi sjajna, ima talenata koliko hoćete i uskoro očekujemo prve velike uspjehe. Za vaterpolo sam se odlučila zbog druženja i igre. Sjajan smo tim a imamo i sjajnog trenera. Kratko smo zajedno, još ni sva imena ne znamo, ali evidentno je da stalno napredujemo. Mi smo, generalno, svoju raju i roditelje šokirali jer kod nas postoji stereotip da je ovo muški sport, da ćemo se previše razviti. A, kao što vidite, nije tako. Sada sanjamo o reprezentaciji BiH i boljoj opremi, kostimima i kapicama.

Cijeli tekst možete pročitati u magazinu START BiH ili pretplatom na elektronsko izdanje.