Prostorno planiranje
USAGLAŠAVANJE KONFLIKTA INTERESA U PROSTORU (2)
Piše: dr. Aleksandar KNEŽEVIĆ
Vlast i investitori treba da shvate da je prošlo vrijeme da građani treba da slušaju rukovodioce i da im slijepo vjeruju jer oni znaju šta rade, žele dobro narodu. Investitori mogu pridobiti eksperte i građane samo ukoliko ih informišu i pitaju. Svaki upitani se osjeća dijelom projekta i on ga najčešće podržava. Neupitani je protivnik projekta, a ukoliko je neupitani još i stručnjak, veoma često on nastoji da pokaže kako on to zna i iznosi samo mane projekta
BANANA sindrom
Nije jednostavno upravljati konflktom u prostoru. Dok se procedura rješavanja konflikta u prostoru ne usvoji od svih zainteresiranih strana ili pogođenih, dok ona ne uđe u praksu, nastaju problemi koji mogu da se izrode ili u nenamjenskom korištenju prostora ili u usporavanju gradnje zaista korisnih postrojenja. Ta procedura boluje od mnogih bolesti, te su u literaturi definisani i određeni sindromi, nazvani po jednom od njih nimbizam. Ime je nastalo po najčešćem sindromu NIMBY (Not in My Back Yard – Ne u mom dvorištu), što predstavlja veoma čestu reakciju, kada građani uviđaju opravdanost prenamjene prostora, ali žele da se data aktvinost obavlja na drugom mjestu (na primjer deponija otpada). Mnogo drastičniji je sindrom BANANA (Build Absolutely Nothing Anywhere Near Anyone – Ne graditi apsolutno ništa bilo gdje pored bilo čega). Primjer je kada se neki zalažu da se nigdje ne grade elektrane, a ipak koriste električnu energiju. Ovaj akronim (banana) ima i poruku – razvoj čovječanstva da se ništa ne gradi može se nazvati majmunizacijom razvoja. A ima i suprotan slučaj: YIMBI (Yes In My Back Yard – Da, u mom dvorištu), na pr. kada se želi da se skupo proda nevrijedna zemlja gdje bi bio izgrađen objekat. U Hrvatskoj je primijećeno da političari, ne želeći da se zamjere svojim glasačima, odgađaju donošenje odluke do narednih izbora. Tako se pojavio sindrom NIMET (Not in My Election Time – Ne u mom izbornom mandatu).
Mada se u literaturi može naći mnogo akronima za interesantne sindrome usaglašavanja zahtjeva u prostoru, s obzirom na praksu u BiH mogli bi se uvesti novi akronimi, kao na primjer SITA (Slept Instead to Answer – Prespavao umjesto da odgovori), kada pozvani ili prozvani da svoje mišljenje mnogo vremena nakon završetka procedure usaglašavanja, pa se cijeli postupak mora ponoviti ili INOP (I Need Only Paper - Meni treba samo papir), kada investitor ima predstavu da mu studija uticaja na okolinu treba samo da bu dobio urbanističku saglasnost, a za obaveze koje slijede iz te studije nije uopšte zainteresiran.
Sindromi konflikta u prostoru
NIMBY (Not in My Back Yard – Ne u mom dvorištu)
NIABY (Not In Anyone's Backyard – Ne ni u čijem dvorištu)
NAMBY (Not Against My Business or Industry – Ne protiv mog biznisa ili industrije).
DUDE (Developer Under Delusions of Entitlement – Planer pod pravnom zabludom),
YIMBI (Yes In My Back Yard – Da, u mom dvorištu),
BANANA (Build Absolutely Nothing Anywhere Near Anyone – Ne graditi apsolutno ništa bilo gdje pored bilo čega).
NIMET (Not in My Election Time – Ne u mom izbornom mandatu),
SITA (Slept Instead to Answer – Spavao umjesto da odgovori)
INOP (I Need Only Paper - Meni treba samo papir).
Ukoliko se dobro poznaju zakoni u BiH koji se odnose na prostorno uređenje, korištenje građevinskog zemljišta, zaštitu okoline i dr., pa čak i kada se ima uvid o neke aktivnosti u vezi donošenja odluka o namjeni prostora, može se prepoznati, čak u potpunosti, iznesena metodologija. Znači naše zakonodavstvo se oslanja na međunarodno prihvaćenu metodologiju. Međutim, većina stejkholdera ne poznaje tako dobro zakonske procedure i njihov smisao i često dolazi do konflikta u pogledu zahtjeva za namjenu prostora koji se vrlo teško razrješava. Dovoljno znanja nemaju ni građani, ni organi vlasti ni potencijalni investitori. Investitori najčešće zanemaruju ovaj aspekt, pa kasnije izgube mnogo vremena i novca. Građani ne znaju kako i kada da iskažu svoj interes ili bojazan, a državni organi se obično dovoljno ne unesu u proces, birokratiziraju ga, taktiziraju i prema investitoru i prema građanima, te doprinose gubitku vremena i novca, usporavaju razvoj.
Projekat upravljanja zainteresovanim i pogođenim
Ima različitih primjera u BiH. Investitor jednog velikog termoenergetskog postrojenja je pripremio i realizirao projekt upravljanja zainteresiranim i pogođenim koji je obuhvatio predavanja po školama - šta je to termoenergetsko postrojenje i kako se riješava problem uticaja na okolinu, dao začajan broj informacija kroz medije (plaćeni oglasi, mada ne uvijek u formi oglasa), predočio podatke o očekivanom broju zaposlenih u toku gradnje i u toku eksploatacije, procijenio koliko će se povećati opštinski budžet, koliko će biti više sredstava u fondovima zdravstvenog osiguranja, i td.
U primjeru jedne hidroelektrane i građani i lokalna vlast su se izjasnili da su protiv gradnje hidroelektrane, mada nisu imali dovoljno podataka da se izjasne ni za, niti protiv. To je rezultat što ni investitor ni resorno ministarstvo nisu dali dovoljno potrebnih informacija. Posebno je interesantno da se na web-stranici ove lokalne zajednice (u kojoj je lokacija potencijalne hidroelektrane) nalazi studija ergetskog razvoja zajednice u kojoj je na nekih pet stranica opisana metodologija usaglašavanja konflikta u prostoru, a da su vijećnici donosili odluku po nekoj drugoj proceduri.
Kod projekta jedne značajne saobraćajnice autori studije uticaja na okolinu su ukazali da u svom radu nisu raspolagali sa dovoljno podataka, te su ostavili da se do nekih rješenja dođe u okviru izrade glavnog projekta, i obavezali investitora da odmah organizuje monitoring stanja okoline (snimanje nedostajućih parametara) na trasi saobraćajnice, kako bi se došlo do podataka potrebnih za izradu glavnog projekta. Investitor, u toku izrade Studije, nije imao primjedbe na ovaj zahtjev, ali monitoring nije uspostavljen.
Vjerovatno bi bilo korisno kada bi se odgovarajuća procedura rješavanja konflikta u pogledu namjene prostora izdala kao stručni vodič. Osim navođenja procedure, on mora biti priručnik za transparentan, javan i demokratski način donošenja odluka, učenje vođenja dijaloga, ravnopravnost svih skupina. Naravno, ovdje je potreban i jedan poseban instrument:, pravna država! Uz dobar i nekorupmiran sud, razvijeno osiguranje prava vlasništva, potreban je dobar katastar, gruntovnica, kvalitetni prostorni planeri i jake planerske institucije, dobar informacijski sistem.
Vlast i investitori treba da shvate da je prošlo vrijeme da građani treba da slušaju rukovodioce i da im slijepo vjeruju jer oni znaju šta rade, žele dobro narodu. Investitori mogu pridobiti eksperte i građane samo ukoliko ih informišu i pitaju. Svaki upitani se osjeća dijelom projekta i on ga najčešće podržava. Neupitani je protivnik projekta, a ukoliko je neupitani još i stručnjak, veoma često on nastoji da pokaže kako on to zna i iznosi samo mane projekta. Investitori kod nas uvijek osjećaju da kasne, te pokušavaju neke faze u procesu donošenja odluka da preskoče. Rezultat je da se kad-tad moraju vraćati da odrade propušteno i još više gube na vremenu. Znači, jedino je moguće: Pošteno Procedualno Pravilno Požuri Polako (Princip 5P)!
Cijeli tekst možete pročitati u magazinu START BiH ili pretplatom na elektronsko izdanje.
