Petnaestodnevnik
Građani Federacije Crne Rupe prikupili 20.000 KM za Haiti
Sanela Dženkins, koja godinama živi u SAD-u i sa BiH ima samo virtualne i emotivne veze, je ponosno proglašena prvom osobom iz BiH koja je otišla na Haiti, isti onaj Haiti u kom je oko 400.000 djece ostalo bez roditelja i za koje su građani FBiH skupili cijelih 20.000 KM. 20.000 KM u zemlji koja je pojela tuđih 50 milijardi KM?!
Piše: Rubina Čengić
Naučnici i eksperti bi ovih dana trebali objaviti da je u srcu Evrope otkrivena crna rupa neviđenih razmjera. Cijeni se da je za desetak godina usisala između, pazi sad, 5 ili 50 milijardi KM. Za sada je nemoguće utvrditi tačan iznos, ali šta zna crna rupa šta je 5 ili 50 milijardi KM? Za sada se istražuje da li ona ima neki ispusni ventil jer je utvrđeno da su se istom brzinom kojom je nestajao novac, pojavljivale vile, kuće, hoteli, tržni centri, automobili i slični objekti. (Kažu da je čak i Maršalov plan na ulazu bio mnogo manji, a na izlazu puno veći, al' šta je uostalom taj plan za jednu BiH i ko je uopšte taj Maršal?)
I dok crna rupa guta sve što stigne, Stranka za BiH predlaže da se u BiH uspostavi četvrti ćlan Predsjedništva BiH i tako riješi aktivno biračko pravo manjina, što je naložio Međunarodni sud za ljudska prava iz Strazbura. Dakle – još jedan fotelja. Tako će spasiti i obraz i državu i Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Baš kao da sada nije dovoljna gužva u onom holu u zgradi Predsjedništva BiH kada neko dođe. Džaba cijela Evropa urla da BiH treba imati jednog predsjednika, SBiH hoće još jednu fotelju. Izgleda da će tako gurati sve dok doživotno ne zbrinu sve članove predsjedništva ove stranke, a onda će održati i kongres, prvi poslije osnivačkog. Pa što da ne? Tako su uradili i u jednom hercegovačkom kantonu poslije prošlih izbora: nisu mogli da se dogovore oko raspodjele resora, pa su prvo povećali broj ministarstava u tamošnjoj vladi.
Dok se vladajuća SBiH bavi prebrojavanjem i raspoređivanjem fotelja, bh. građevinari su očajni – država je unosan posao gradnje autoceste opet dodijelila stranoj firmi, pišu novine. A u novinama, barem nekim, svašta piše, ali ne i istina ili puna informacija: država je za taj posao dobila kredit od međunarodne banke koja prema ugovoru o pozajmici provodi međunarodni tender (jer posuđuje međunarodne pare) i bira izvođača radova. Bh. firmama izgleda još niko nije rekao da je vrijeme dogovorne ekonomije prošlo i da se valja prihvatiti motike, i u bukvalnom i u prenesenom značenju te riječi. S druge strane, opet, bolje da rade i strane kompanije nego da novac stoji kao neki krediti za čije ležanje je BiH platila 700 miliona KM. Možda će platiti još jer Hrvati u FBiH ne daju saglasnost za odluke koje znače početak gradnje nove dionice autoputa. Kažu da hoće da imaju svoj autoput, da ide kroz njihove, hrvatske predjele. To oni zovu jednakopravnošću. Samo je otvoreno kojim Hrvatima će taj put pripasti: onima iz HDZ BiH, iz HDZ 1990, HSS-a, HSP-a ili nekim drugim? Prvi test je početkom februara kada će pokušati da se dogovore oko jednog kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Ako se to dogovore, možda spase i autoput. Al' prijete da će, ako im Hrvatska izglasa ovaj zakon o prebivalištu i državljanstvo, svi odseliti u Hrvatsku. (Dosjetila se Jaca Kosor da nema smisla da Hrvati iz BiH ne plaćaju porez Hrvatskoj, a uzimaju penzije i invalidne i biraju predsjednika te susjedne države.) Šta li će onda sa autoputem?
Valjda zbog te sekiracije s putem nisu ni primijetili da su u budžetu FBiH za ovu godinu izglasali navodno ukinute zastupničke paušale veće od 700 KM i to kao ugovorene usluge. Sada se svi iz publike čude kako paušali mogu biti ugovorene usluge. Pa lijepo! Zastupnici su sklopili ugovor sa đavolom, šejtanom i vragom (dobro smo prošli jer su mogli po tri ugovora sklopiti) da FBiH i njene građane odvedu u...bolju budućnost. Istu onu u kojoj ti građani, kao Alisa u Zemlji Čuda, sasvim ozbiljni pitaju ko će vratiti kredit koji FBiH uzme od MMF-a. Čuj ko? Pa isti oni građani koji, kada se uozbilje, shvate da kroz doprinose, poreze i PDV, državi (između ostalog i za te paušale) daju više para nego što sebi i djeci ostave za hranu.
Uostalom, zašto ne bi davali državi? FBiH je sjajna. U njoj je sve po zakonu. Istina je da su zakoni loši, ali je sve u skladu s njima. Tako je barem premijer FBiH (kolege ministri ga zovu Buda) opisao poslovanje Razvojne banke FBiH. Jeste za njega sporno što se razvojne pare daju za stanove zaposlenih u Razvojnoj banci, za nebodere koje grade izdavači novina i predsjednici fantomskih političkih partija, što direktor ima platu 13.000 KM i što je vlasnik revizorske kuće koja nerijetko revidira i korisnike kredita, što tužilaštvo istražuje rad te Banke... Ali sve je, kaže, po zakonu! A i direktor je član stranke i predsjednik mu je inače dobar drug.
U RS, da se građani ne bi brinuli oko vraćanja kredita MMF-u ili poslovanja tamošnje razvojne banke, Vlada najavljuje referendume. Razne. Još je nepoznato s kojim pitanjem. Najvjerovatnije Podržavate li da OHR nameće zakone, ali možda tog pitanja neće ni biti jer premijer RS je najavio da samo hoće da trenira narod. Sad će svako malo raspisati referendum, a kada građani dođu – papirić prazan. Tek da se provjeri njihova spremnost, ko u akcijama Ništa nas ne smije iznenaditi. I njih je bilo naprazno, sve do jednom. Uostalom bolje i da trče na referendum nego da idu na izbore k'o ovi u Bileći što nisu glasali za SNSD.
Taj SNSD je stvarno čudo. Učinio je da SDS, pa i srpski radikali postanu prihvatljiva, čak i simpatična politička opcija. Inače su jedna stabilna partija. Evo neki dan se saznalo da predsjednik partije i predsjednik Vlade RS, inače ista osoba, nosi cipele broj 47. On je to objavio u NS RS. Valjda je htio poručiti da su one velike, široke, za stabilan hod. E, to je to. U ostatku BiH skoro niko nema ni čestite cipele, a kamoli 47.
Istina imao je Nedžad Branković. Jedne su mu bile iste kao kod Miroslava Lajčaka, vidjeli novinari na pres-konferenciji, al' odoše i jedan i drugi. Jedan je otišao u Evropu, a drugi u sud kao optuženi. Na njihovom primjeru se pokazalo da cipele ne čine čovjeka. Zato se Incko odlučio da nosi šal. I sad niko ne gleda u cipele nego u vrat, bliže očima.
Na državnom nivou se svađaju oko popisa. Opet svako vuče na svoju stranu: hoće li se popisivati i nacionalnost ili neće? Niko da se sjeti da ljude u tom popisu pita imaju li šta jesti, te gdje su živjeli prije rata i da li bi opet htjeli tamo? Kod tog pitanja nema nacionalnog predznaka i razdvajanja, nego samo priča napaćenih ljudi, ali koga pred izbore briga za paćenike? Nikoga! Svi negdje žure.Vlade da uvedu cenzuse za primanja RVI i drugih socijalnih kategorija, RVI i druge socijalne kategorije na ulicu da u tom spriječe vlade... Niko ne da svoje. Jedni ne mogu da hodaju, a žive od 45 KM, dok drugi imaju 40 godina i penziju od 2.000 KM pa su frustrirani što im je penzija manja od plate... Niko ne zna kad je dosta!
Prije nekoliko dana je umro Jerome David Selinger. Napisao je planetarno poznate knjige koje su valjda svi pismeni ljudi pročitali i još prije 40 godina se povukao iz javnosti. Čovjek je imao mjeru! I odgovornost prema sebi.
Ovdje svi hodaju okolo i samo traže na koga će skočiti, koga naružiti... Na Mesića, Tadića, Gregorijana, Dušku... Nebitno je šta je ko rekao i da li to ima smisla, važno je dići tenzije i uslikati se. Može i u neprijateljskom mediju. To uostalom nije važno jer upravni odbori ne vrednuje ni lojalnost ni kvalitet ni profesionalnost... Važno je da si dio neke grupe! Da si glasan i da si bahat, da ti ništa nije sveto i da znaš u pravo vrijeme odabrati prave političke prijatelje.
Evo neki dan je opština Pale izabrala svoje sportiste godine. Važnije je biti prvi na Palama nego ići na olimpijadu. Znamo cijeniti svoje. Nemoj da sad' neko kaže da djecu ne učimo patriotizmu. Uostalom, ovih dana su bili očigledni razni primjeri: Sanela Dženkins, koja godinama živi u SAD i sa BiH ima samo virtualne i emotivne veze, je ponosno proglašena prvom osobom iz BiH koja je otišla na Haiti, isti onaj Haiti u kom je oko 400.000 djece ostalo bez roditelja i za koje su građani FBiH skupili cijelih 20.000 KM. 20.000 KM u zemlji koja je pojela tuđih 50 milijardi KM?! Bolje bi bilo da su nam poslali 50 milijardi tableta za smirenje. Svakom po nekoliko, pa da sve ide u ... bolju budućnost, a nama svejedno. Čak i kad Ivanić i Izetbegović zajedno odu u Vijeće Evrope ili kad 1.900 radnika u Krivaji ostane bez posla.
Cijeli tekst možete pročitati u magazinu START BiH ili pretplatom na elektronsko izdanje.
