Sadik Ahmetović, novi prvi bezbjednjak u državi
Konačno – defektolog u Vijeću ministara BiH
Nekoliko mjeseci se vodila bitka oko upražnjenog mjesta ministra sigurnosti BiH koje je pod pritiskom međunarodnih snaga napustio Tarik Sadović. Toj, sada već staroj, sapunici došao je kraj tako što je imenovan Sadik Ahmetović. Ovaj 40-godišnjak preživio je Srebrenicu, pad Žepe, ranjen je pod neobjašnjenim okolnostima, diplomirani je defektolog, a odnedavno i magistar društvenih nauka... Karijera je bila munjevita
Piše: Ekrem Tinjak
Sadik Ahmetović, kadrovnik SDA i dosadašnji poslanik u državnom Parlamentu, najnoviji je ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine! Nije na to mjesto izabran voljom građana, nego, čini se, dogovorom krupnih stranačkih zvijerki poput Milorada Dodika i Sulejmana Tihića. Tako kaže i poluzvanična verzija koja je prije imenovanja kružila bh. medijima: Ahmetović će biti ministar, a zauzvrat, prvi čovjek RAK-a i Uprave za indirektno oporezivanje BiH bit će Srbin! I tako bi. Politika to zove kompromisom.
Najbolji drug u Australiji
Ahmetović je mlad i ambiciozan političar. Jedan je od rijetkih u poslijeratnoj BiH čija karijera na putu prema gore ide vrtoglavom brzinom; 2000. godine izabran je za potpredsjednika Skupštine Opštine Srebrenice, a danas, samo devet godina kasnije, potpredsjednik je SDA i već nekoliko dana ministar sigurnosti, koji je po automatizmu i zamjenik predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH. To sve Ahmetović je postigao sa samo 40 godina.
Rođen je 1. augusta 1969.godine u srebreničkoj mjesnoj zajednici Sućeska, udaljenoj od centra grada oko 20 kilometara. Njegov otac bio je KV radnik, a majka domaćica. Osnovnu školu završio je u Srebrenici, a srednju medicinsku u Zvorniku. Ahmetović kaže da mu je najbolji drug iz školskog vremena bio Zlatko Vitić koji danas živi u dalekoj Australiji.
Nakon što se iz Gospića, 1990. godine, vratio iz JNA i u svom gradu odslužio pripravnički medicinski staž, po prvi put se susreo oči u oči s politikom.
- Kada su došle te demokratske promjene uključili su me u SDA. Bio sam odbornik u Skupštini Opštine Srebrenica, a nedugo zatim, i predsjednik Kluba odbornika SDA – sjeća se Ahmetović svojih političkih početaka.
Tvrdi da tada nije imao velikih ambicija ali da je u svijet politike prije svega ušao zbog ljudi koji su o politici nešto znali i u njemu prepoznali talenat. Ali, nije imao dovoljno vremena za iskazivanje. BiH i Srebrenicu prekrio je ratni mrak.
- Težak je to dio mog života. Rat u meni izaziva jake emocije – kaže Ahmetović.
Kao medicinski tehničar, tvrdi, dao se na raspolaganje srebreničkoj bolnici, u kojoj je, prema njegovim riječima, bilo izuzetno teško raditi i podnositi viđeno. Njegovi poznanici vele da je Ahmetovićev angažman bio bolničarsko-apotekarske prirode.
- Ljude smo zbrinjavali i liječili bez anestezija, antibiotika, u nemogućim uslovima, sa manjkom kadra. U bolnici su radila samo četiri ljekara – prisjeća se Ahmetović.
Preko Žepe do Sarajeva i Tuzle
Dan kada je u Srebrenici počinjen genocid, 11. jula 1995. godine, Ahmetović je dočekao u bolnici. Sjeća se kako je dan-dva ranije intezivno pokušavao ostvariti vezu sa UN bazom u Potočarima, kako bi se tamo prebacili ranjeni i bolesni. Taj zadatak, istilče, nadilazio je sve ostalo.
- Ranjenici i bolesni su prebačeni u Potočare. Na žalost, jedan dio tih ljudi nije preživio – kaže Ahmetović.
On je sa grupom Srebreničana krenuo, kroz šumu, ka Tuzli. No, nakon nekoliko dana, put do tamo, zbog zasjeda i opasnosti, učinio im se nemogućim pa su krenuli ka Žepi. Ahmetović govori da je u tom proboju po šumama vidio na desetine mrtvih ljudi. U Žepu je stigao gladan, neispavan i iscrpljen. Smjestio se kod poznanika dr. Benjamina Kulovića. Žepa je pala 14 dana nakon Srebrenice.
- Dan prije pada Žepe ranjen sam u nogu – kaže Ahmetović izbjegavajući pričati detalje o tom događaju.
Jedna od verzija, koja je objavljivana i u medijima i koju često ističu njegovi neistomišljenici iz Srebernice, jeste da je Ahmetović sam sebe ranio. Prema toj priči, pištoljskim metkom okrznuo je nogu i na taj način obezbijedio izlaz iz padajuće Žepe sa konvojem međunarodnih snaga. Taj put ga je doveo do Sarajeva.
U Sarajevu je bio kratko. Krenuo je ka Tuzli, gdje su mu bili supruga i sin Ibrahim, koji je dobio ime po Sadikovom ocu, ubijenom u Srebrenici.
- Na spisku mezarja u Potočarima stotinjak je ljudi sa prezimenom Ahmetović, među njima je i moj otac – kaže Sadik.
Kada stane pred taj spisak, u sebi, kaže, pronađe jednu duboku i pozitivnu osobinu.
- I ta i takva slika u mene nije usadila mržnju – kaže Ahmetović.
Nedovršena kuća u Ilijašu
Godinu dana je, poslije rata, u kolektivnom izbjegličkom centru u Lukavcu, Sadik Ahmetović živio sa porodicom. Odlučio se na školovanje pa je upisao Defektološki fakultet u Tuzli. Na vrijeme ga je, kaže, samoprijegorno završio i postao diplomirani defektolog. Drugi pak vele da Ahmetovića nije često viđan na fakultetu, a isticali su i da se u današnjoj BiH nerijetko diplome znaju i kupiti. Nedavno je na istom fakultetu magistrirao i zvanično je magistar društvenih nauka!
Kao visokoškolovani kadar, 2000. godine, postao je potpredsjednik Skupštine Srebrenica i ubrzo poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske. To mu je, priznaje, bila odskočna daska za daljnu karijeru. Negira da je tako visoko skočio zahvaljujući blagonaklonosti pojedinih stranačkih kolega, već:
- Uvijek sam bio kandidat kojeg su građani birali – jasan je Ahmetović.
Kada je 2006. godine postao poslanik u državnom Parlamentu, u imovinski karton upisao je da mjesečno od NS RS prima 850 KM paušala i da mu je plata 1.100 KM, te da ima nedovršenu kuću u Ilijašu čija je vrijednost oko 70.000 KM.
U prvoj polovini ove godine, prema medijskim pisanjima, Ahmetović je na ime plaće naplatio 27.516 KM, toplog obroka 1.538 KM, odvojenog života 2.400 KM, smještaja 2.700 KM, posjeta porodici 2.102 KM i rada u komisijama 565 maraka.
- Žena mi često prigovara da je puno to što mi poslanici mjesečno primamo. Moja ukupna mjesečna primanja su oko 5.400 KM. I mislim da u okolnostima u kojima se trenutno BiH nalazi, poslanička plaća ne bi trebala preći 3.000 KM – kaže Ahmetović.
Dodaje da mu je kuća u Ilijašu još nedovršena i da ima golfa IV. Ima veliko imanje u Sreberenici i obnovljenu kuću. Ali, nije njegova već njegove majke.
- Imam četiri sestre u inozemstvu, još se nismo okupili da se dogovorimo oko naslijedstva – kaže Ahmetović.
Vjerujem u BiH
Ističe da ga nije strah novog radnog mjesta: ministra sigurnosti.
- Iza sebe imam velikog iskustva, a i sklon sam dogovoru i uvažavanju tuđeg mišljenja – objašnjava Ahmetović.
Nije li neobično da defektolog bude ministar sigurnosti, logičnije bi bilo da su na tom mjestu ljudi pravne, policijske ili čak vojne struke?
- Čini mi se da je i bivši ministar MUP-a Kantona Sarajevo po zanimanju defektolog. Bio je dobar ministar. A defektologija je bliska psihologiji. Psiholog je i Boris Tadić, bio je ministar obrane, sada je predsjednik Srbije – kaže Ahmetović.
Njegov novi posao, između ostalog, imat će dodira i sa obavještajnim podacima i službama. On tvrdi da nikada nije imao susret sa nekim obavještajcem, niti ga je neko pokušao vrbovati da bude obavještajac.
- Možda i jeste, ali ja nisam dešifrirao znakove – kroz smijeh će Ahmetović.
Nije i neće, niti kada bude ministar, zaboraviti Srebrenicu. Nada se da će ona, Srebrenica, od njega i dalje imati koristi. Svake sedmice ode tamo. Priznaje da to tako često čini možda i zbog supruge koja u Srebrenici studira pravo na isturenom odjeljenju sarajevskog Pravnog fakulteta.
- Ali, meni je najbolja jutarnja kafa u Srebrenici, sa meni dragim ljudima, koji ne pričaju o politici, već o svakodnevnici – kaže Ahmetović.
Ahmetović vjeruje u BiH i zbog toga je nije napustio. Misli i da jeste trenutno teško živjeti u njoj, ali sa ulaskom u Evropsku uniju i to će se popraviti. A on će se za BiH boriti i kao ministar sigurnosti. Za to mu je ostalo još godinu dana - do izbora.
Srbomrzac, nisam...
Dušanka Majkić, poslanik SNSD-a, je od kada je Ahmetović bio u opciji za novog ministra, bila izričito protiv njegovog imenovanja. Izjavljivala je kako je Ahmetović pravi srbomrzac.
- O tome mogu najbolje govoriti Srbi iz Srebrenice. A kada je ona to kazala, zvali su me i ljudi iz njene stranke i pitali: treba li da reagujemo na njene navode – kaže Ahmetović.
Terorizma može uvijek biti
Ahmetovićev prethodnik Tarik Sadović pod pritiskom međunarodne zajednice smjenjen je s mjesta ministra zbog ometanja deportiranja osoba s porijeklom iz Afrike i Azije koje su ostale bez bosanskohercegovačkog državljanstva, kao i minimiziranja mogućnosti postojanja terorizma u BiH.
- Niko nema pravo reći da terorizma nema, on se uvijek može javiti i pojaviti – tvrdi Ahmetović.
Možda Bošnjaci nemaju boljeg
Hakija Meholjić, SDP-ovac iz Srebrenice, o svom sugrađaninu, novom ministru sigurnosti, kaže:
- Meni je drago. Ali želim da na to mjesto dođu najbolji i sposobni ljudi. Možda Bošnjaci nemaju boljega. Navijam za Srebreničane, ali mislim da za mjesto ministra sigurnosti nema mnogo kvalifikovanih ljudi. Da to ne izgleda protivnički, nema takvih ni u mojoj stranci. BiH je poligon obavještajnih službi i valja se s tim nositi, još kada se zna da nema domaćeg obavještajca a da ne radi i za još nekoga iz svijeta.
Atentat odšarafljivanjem
U augustu 2006.godine Sadik Ahmetović je, kao poslanik u NS RS-u, prijavio atentat na sebe. Policiji u Živinicama kazao je da mu je neko namjerno odvrnuo šarafe na točkovima njegovog automobila kako bi otpali u vožnji i izazvali nesreću.
- U policiji su me pitali je li sumnjaš na nekoga. Rekao sam ne. Ni do danas osim moje prijave ništa više nema – kaže Ahmetović.
Cijeli tekst možete pročitati u magazinu START BiH ili pretplatom na elektronsko izdanje.
KOMENTARI
12/18/2009 8:57:35 AM, NIdze veze
Ja ministra i g.......
Vijece ministara BiH, na prijedlog Ministarstva sigurnosti, donijelo je Odluku o naknadi za rad clanova Interresorne radne grupe za pripremu prijedloga rješenja za adekvatan i funkcionalan model razmjene podataka iz policijskih evidencija u Bosni i Hercegovini u visini od jedne i po prosjecne place uz sugestiju iznesenu na sjednici.
Dostaviti brojeve racuna na koje ce primiti naknadu.
Haram para policijo
SAMIR RIZVO, STIPE ROZIC; MUSTAFA HUJDUROVIC.....
1/12/2010 9:09:09 AM, romeo/romeo68@yahoo.com
Pokusali ste da napisete objektivan tekst o ministru. Da znate ,kao sto ja znam,kroz kakvu je svu golgotu prosao ministar dok se progurao.Nije on 2000 bio visokoobrazovani(jos je studirao)a bio poslanik.Sve to je postigao ulagivanjem,pravljenjem smicalica protivnicima ,imitirao predsjednike i uvijek bio za pobjednika kojeg je tacno predosjecao
1/18/2010 7:49:02 AM, sejobosna@yahoo.com
jebo vas on