Eko svijest se polako budi

Piše: Jasmin Maričić

Institut za standardizaciju pokrenuo aktivnost za uspostavljanje baze podataka, na web-stranici www.bas.gov.ba, certificiranih organizacija, kao i tijela za certificiranje koja djeluju u BiH, koja će tijelima za certificiranje i certificiranim organizacijama omogućiti da prezentiraju vlastiti uspjeh

Prema evidenciji koju vodi Institut za standardizaciju BiH, u našoj zemlji ukupno 63 organizacije, uglavnom privredni subjekati, certificirane su po standardu ISO 14001. Taj broj ne odgovara sasvim stanju na terenu jer nekoliko kompanija, među njima i veliki Aluminij iz Mostara, posjeduju certifikat ali nisu evidentirani na pomenutoj listi. Kada je u pitanju Međunarodni institut za standardizaciju ISO, na njegovoj listi evidentirane su samo 44 bh.organizacije koje su svoje poslovanje uskladile s ovom ovim standardima. Istina, ni tamo nisu previše ažurni, jer se ovaj podatak odnosi na 2007. godinu.

Više od 12.000 BAS-ova

Jasmina Ljubunčić iz Instituta za standardizaciju BiH objašnjava da se kod nas tek uvodi red u ovu oblast i da će trebati vremena da se liste certificiranih organizacija ali i onih koji vrše certifikaciju do kraja ažuriraju.

- Kod nas certifikaciju vrše uglavnom strane kuće koje imaju ispostave u BiH i koje te podatke ne dostavljaju nama nego matičnim kućama. Također, ni same firme koje steknu pomenute certifikate nemaju obavezu da se prijave, jer je riječ o dobrovoljnoj a ne obaveznoj proceduri. Institut, kao punopravni član ISO-a od 1997. godine, pokrenuo je aktivnost za uspostavljanje baze podataka, na web-stranici www.bas.gov.ba, certificiranih organizacija, kao i tijela za certificiranje koja djeluju u BiH. Ovo je način da se informišu svi zainteresirani, a istovremeno omogućava se tijelima za certificiranje i certificiranim organizacijama da prezentiraju vlastiti uspjeh, kaže Ljubunčićeva i dodaje da Instut nije tijelo koje vrši certifikaciju, već da donosi izvorne bh. standarde (BAS) i preuzima međunarodne i evropske.

U ovom trenutku pri Institutu je formirano 40 tehničkih komiteta za razna područja standardizacije, a u njihovom radu angažovano je više od 500 eksperata iz raznih oblasti iz BiH. Do sada je Institut preuzeo više od 12.000 međunarodnih i evropskih standarda, uglavnom metodom proglašavanja. Od ovih standarda 250 standarda je preuzeto metodom prevođenja.

Pogrešno shvaćen standard

Međunarodni standard ISO 14001 je samo jedan u familiji serije standarda ISO 14000, a dizajniran je na način da omogući svakoj organizaciji da uvede efektivan sistem sprečavanja zagađenja okoline. Osnovni princip standarda ISO 14001 je:
Zaštita od zagađenja kroz sistematsko upravljanje na područjima za koje se utvrdi da su okolinski senzitivne.

Standard ISO 14001 bio je pogrešno shvaćen kao standard koji zahtijeva administraciju - standard koji nalaže pedantno promatranje besmislenih pravila i regulativa unutar kompanije.
- To nije tačno i vjerovatno je to razlog problema koji su prisutni u kompanijama koje su možda i prihvatile standard, ali okolinski ne djeluju na prihvatljiv način – kaže Nijaz Alispahić, vodeći auditor Agencije QS certifikacijske kuće iz Sarajeva.

O tome koje uslove moraju ostvariti preduzeća da bi uopšte mogla aplicirati za dobivanje certifikata po standardu ISO 14 001, Alispahić kaže:
- Okolinsko zakonodavstvo igra jednu od najvažnijih uloga i jedno je od središta međunarodnog standarda sa kojim se zajedno neprekidno usavršava kroz uspostavljanje i dostizanje ciljeva. Dakle, firme koje žele raditi na okolinski prihvatljiv način i certificirati poslovni sistem u skladu sa ISO 14001 moraju prije svega poznavati i poštivati zakonske zahtjeve iz oblasti zaštite okoline. Pored toga, postoje i međunarodni ugovori i protokoli koji su obavezujući ako ih država prihvati kao što su: Kjoto protokol koji pokriva uzročnike efekta staklene bašte, Montreal protokol, Ženevska konvencija, Helsinški protokol itd. Uz to, organizacija mora imati definiranu okolinsku politiku i ispunjavati sve zahtjeve koji su sadržani u međunarodnom standardu.

Troškovi nisu zanemarivi

Postoji više vrsta troškova pri uvođenju standarda, a najvažniji i najkritičniji dio je izbor konsultanta koji treba da pomogne da se standard pravilno shvati i primijeni. Pored troškova konsultanta, treba planirati i troškove edukacije. Naravno, ovi troškovi ovise o veličini organizacije i složenosti procesa. U prosjeku za organizaciju srednje veličine za pripremu je potrebno planirati 7.000 - 10.000 eura. Troškovi samog certifikacijskog audita i izdavanja certifikata ovise od certifikacijske kuće i za firmu srednje veličine kreću se od 1.500 do 2.500 eura. Međutum, obično su najveći troškovi kod usklađivanja sistema sa zakonskim zahtjevima sadržani u realizaciji projekata kojima se otklanja štetni uticaj (izgradnja filtera, kolektora, nova tehnologija i sl.). Ovi troškovi su već znatni i mogu iznositi i nekoliko miliona eura, što također zavisi od veličine firme i njene djelatnosti.

Dobar primjer ovome je Arcelor Mittal iz Zenice, koji je zbog nekoliko ekoloških incidenata, zagađenja rijeke Bosne i povećanja aerozagađenja, ali i naslijeđenih problema, stekao imidž komapanije najopasnije po okoliš u BiH. U Arcelor Mittalu Zenica (http://www.arcelormittal.com/) tvrde da su u sklopu svojih redovnih aktivnosti dosad uložili ukupno 23 miliona dolara u eko-projekte, te da će svoje poslovanje u ovoj oblasti do 2012. godine uskladiti sa svim EU standardaima. Također, naglašavaju da je certificiranje po ISO 14001 standardu u finalnoj fazi.

Danas su certificirani sistemi upravljanja prema nekom od standarda ulaznica na tržište, ali više ne i prednost na njemu jer su ga iole ozbiljnije firme davno usvojile. Stoga se proces prepoznaje kao nešto što je potrebno imati da bi se uopće moglo konkurisati za određene projekte. Certificiran sistem upravljanja prema standardu ISO 14001 – sistem okolinskog upravljanja, znači da je organizacija prepoznala sve aspekte koje mogu imati pozitivan ili negativan uticaj na okoliš i na taj način i planira svoje aktivnosti u cilju stalnog poboljšavanja. Naše certificirane organizacije imaju veliku prednost u inostranstvu obzirom da se ugovori većinom uslovljavaju posjedovanjem certifikata po standardu ISO 14001. Kod nas se certifikat traži u većim poslovnim sistemima koji su već certificirani, obzirom da je jedan zahtjev standarda da i dobavljači certificirane organizacije imaju uveden i certificiran sistem.

Certifikati pod sumnjom

- Za standard ISO 14001 obično se kaže da je to dokaz svijesti neke organizacije da brine o budućim pokoljenjima, o našim rijekama, jezerima i planinama. Pitanje je kako u uslovima borbe za opstanak motivirati kompanije koje i nemaju svijesti obzirom da neki vlasnici i ne žive na ovim prostorima. Mogući način je uslovljavanje na značajnim tenderima kao što su gradnja autoputeva, energetskih postrojenja, naftnih postrojenja, pumpi itd. - kaže Alispahić i dodaje da država, niti bilo koji drugi nivo vlasti u BiH ne podstiču privredu da se ponaša ekološki prihvatljivo i da se certificiraju po ISO 14001 standardu.

Sam proces certificiranja i dobivanje certifikata po standardu ISO 14001 u pojedinim slučajevima kod nas se dovodi u sumnju. Među privrednicima koji su u ovaj proces uložili mnogo novca i truda često se može čuti da, obično kada je konkurencija u pitanju, ima cjenjkanja pa i gledanja kroz prste prilikom certificiranja ali i redovnih kontrola.

- Auditori certifikacijskih kuća trebaju biti dovoljno vješti i kompetentni da ocijene da li je neki poslovni sistem zaista usklađen sa zahtjevima međunarodnog standarda. Bez ispunjavanja svih zahtjeva ne bi se smio izdati certifikat. Čak i ako se desi previd zbog nedovoljnog iskustva auditora, zajednica pa i susjedi mogu vrlo brzo to konstatovati i trebaju reagovati prema certifikacijskoj kući. Da podsjetim, ovaj standard je ustvari i nastao nakon što su se ispred firmi koje su pored velikog novca, proizvodile i veliki otpad, počeli okupljati demonstranti nezadovoljni odnosom prema okolini. Trebalo je onda donijeti odluku: zatvoriti firmu i otpustiti stotine radnika, ili napraviti program kojim će se eliminisati zagađenja. O tom programu trebaju biti obaviještene sve zainteresirane strane, te ako ga prihvate, organizacija se obavezuje da ga provede u planiranom roku – objašnjava Alispahić.
Na kraju treba naglasiti da svaka certifikacijska kuća ima obavezu da nakon izdavanja certifikata prati i svake godine ponovo ocjenjuje certificiranu organizaciju. Ona mora dokazati da radi u skladu sa zahtjevima standarda i da stalno poboljšava sistem. Da li je tako kod nas za sada je teško utvrditi, ali je jasno da će one koji su na nepošten način stekli certifikat kazniti samo tržište.

Japanci uveli ISO 14000 za djecu

Na zapadu gdje je privreda i razvijenija mnogo više pažnje se pridaje certifikaciji. U Hrvatskoj trenutno ima 435 certificiranih organizacija, što je skoro sedam puta više nego kod nas. U Sloveniji, Italiji i Austriji ima ih i mnogo više.

- Nas ovi podaci ne trebaju obeshrabriti i najvažnije je očuvati ono što imamo i raditi dalje na razvoju svijesti o značaju očuvanja okoline - kaže Alispahić. - Najviše su tu napredovali Japanci koji su razvili program ISO 14000 za djecu, a sve u cilju da se još u ranoj dobi shvati značaj sistemskog djelovanja na otklanjanje uzroka zagađenja. Dakle, ne govori se o površnom pristupu ekologiji, koji je kod nas dosta zastupljen, već o pametnom i sistemskom pristupu. Kod nas se baš svako usudi proglasiti ekologom iako je to vrlo kompleksna oblast koja traži odgovarajuće kompetencije. Možda bismo poučeni japanskim primjerom mogli poduzeti korak koji sigurano vodi ka uspjehu i razvoju svijesti o značaju očuvanja okoline. U BiH, posebno u njenoj privredi, ipak jača svijest o potrebi očuvanja okoliša i ljudi su sve više zainteresirani za informacije o ovim standardima. Posljednjih godina stupili su na snagu zakoni koji reguliraju oblast zaštite i unapređenja okoliša, a isto tako pokrenut je veliki broj akcija, programa i projekata u cilju podizanja svijesti svih nas o potrebi očuvanja okoliša.

Cijeli tekst možete pročitati u magazinu START BiH ili pretplatom na elektronsko izdanje.