Petnaestodnevnik

Almasa-hanuma u Bermudskom trouglu

Piše: Rubina Čengić

Uuuuu, ovih dana su u BiH svi jedni drugima zabijali prst u oko. Prvo je Milorad Dodik od SAD i EU zatražio da se u Ustav BiH ugradi referendum za otcjepljenje. A onda je bilo dosta teško gledati, odnosno slušati, kako Sulejman Tihić zabija prst u oko presjedniku svih predsjednika u BiH riječima da referendum može samo na nivou države jer bi se u protivnom svaka opština ili mjesna zajednica mogle otcijepiti, izjednačavajući time RS sa MZ. Sve su suze frcale okolo, a Dragan Čović nije znao šta bi prije: rekao da je prijatelj s Tihićem ili Dodiku dodavao maramicu. Dodik je odmah zatražio (liječničku) pomoć u Srbiji jer zna se da samo sloga Srbe spašava, al' izgleda da s tom slogom nije baš sve u redu jer Dodik veli da će tražiti podršku i u Srbiji, ukoliko ona uopšte bude mogla da da podršku bilo čemu.

Zanimljivo će biti gledati kako će se u ovoj teškoj situaciji postaviti Čović kao treći iz Pruda jer je sam rekao da nikad nije bio bliži Miloradu nego što je sada Sulejmanu. Samo da se sad ne zbliže previše... Trougao nije dobar ni u kom slučaju. Eno Bermudskog... Nema šta nije nestalo: ptice, brodovi, avioni... a ova Bosna je mala, ko malo veći kruzer...

Al' neće ovo ni Bermudski trougao. Ovdje niko nikom ne može ugoditi. Evo neki dan državni zastupnik Slavuj se žali da sa tekstom himne ne može ugoditi nikome, pa čak ni svojim budalastim Srbima. Digla se kuka i motika: jel' on to Dodiku rekao da je budalast?

Ali ovih dana je u BiH ponovo zasjala jedna skoro zaboravljena zvijezda. Nekada se govorilo da Nik Nolt kada pravi sklekove odguruje zemlju, potom se to govorilo za Dodika, a sada će se to govoriti za ministra energetike u Vladi FBiH Vahida Heću. On je  nakon one izjave da Srbima i Hrvatima ne bi prodao ni trafiku i pokušaja prevare države BiH za interes velikih sila: Harisa Silajdžića i Safeta Oručevića, gotovo pao u zaborav. No vratio se u velikom svjetlu. Prvo je rekao da je uradio ono što ni Tito nije mogao i uvezao  rudnike i elektroprivredu. (Zaboravio je da su u Titovo vrijeme rudari bili heroji koji su, istina, i tada živjeli teško, jer takav im je posao, ali nisu plate čekali mjesecima i prolazili kroz druge drame kroz koje prolaze sada.) E, kad je pokazao da je jači od Tita, onda je pokazao da je jači od opozicije koja je tražila njegovu ostavku i objasnio im da pametna opozicija smjenu nesposobnog ministra ne traži u parlamentu. Nešto prije toga je bivšeg premijera FBiH s kojim dijeli jednu optužnicu, navodno, nazvao kriminalcem. Potom je za štete u  Terminalima u Pločama optužio Hrvatsku. Mnogo brate i od Heće.

Jer da, Hrvatskoj nije u interesu da BiH ima terminale u Pločama jer je već dobila novac da gradi novi terminal uz luku Ploče koja će u budućnosti biti jedna od najprometnijih luka ovog regiona i naravno da će Hrvatska učiniti sve da makne bh. terminale, ali Hećo ne radi ništa drugo osim što smjenjuje direktore i već pet godina nekako uvijek imenuje pogrešnog čovjeka. Podvale mu, kaže, ovi iz SDA.  Čudno je da mu ne pomaže stranački šef Haris Silajdžić jer zna sve o energetici. Ali, izgleda da on ima drugih problema, a bliže se i izbori, pa se valja malo začešljati jer ne možeš svakakav na izbore. 

Ne pomaže Heći ni premijer FBiH Mustafa Mujezinović. Kaže da ni nakon sto dana u Vladi FBiH ne može znati baš sve, pa ni detalje o Terminalima. A šta će, jadan. Jako je zabrinut za novinare koji se smrzavaju ispred zgrade Vlade FBiH čekajući ga da im kaže šta je bilo na sjednici Vlade i šta će dalje biti. Vidjevši ih onako promrzle, rekao im je da ne treba da stoje ispred zgrade, na otvorenom, i da će on sa službama vidjeti šta može uraditi da ih se upusti u zgradu, istu onu gdje su do ovog premijera redovno imali konferenciju za tisak u sali predviđenoj za te namjene. No, kako mu je bilo žao smrznutih novinara, odlučio je da ih sve, ili barem veći dio (kriterij za izbor nepoznat), potrpa u avion i odvede u Talin na utakmicu – tamo je hladnije nego u Sarajevu, pa da shvate da nije sve tako crno kako im se čini. (Išli su svi osim ovi iz MMF-a.) Onda je u Talinu ostao dan duže od ostaih – da ga na aerodromu novinari ne bi sačekivali i ispitivali. A o pres konferenije za sada nema posebne odluke, ne može još i o tome da misli posije sjednice sa dnevnim redom od 60 tačaka. Ma i šta ga briga, svakako mediji malo-malo pa napišu da se vlada ljulja. Baš k'o da su u nekom luna parku. Otprilike se tako i ponašaju jer valjda samo u luna parku 18 miliona KM (koji nedostaju za zlatne ljiljane) za nekoliko dana postane 33,5.

Al' dobro, baraž je pred nama... Zlatni ljiljani će se izgleda ponovo obračunavati sa Vladom i Parlamentom – ne daju 10 posto svojih  naknada, al' ne daju ni velike penzije ovima povlaštenim penzionerima: ne može neko 140, a neko 1.800 KM, vele neki dan. Za sada je navodno zaplakao samo borački ministar u Vladi FBiH Zahid Crnkić. Ne bi valjalo da još ko oplače. Uostalom, biće para. Ovo se samo onaj Vjekoslav Bevanda k'o pijan plota drži dokumenta o izvršenju budžeta, a zapravo – koga je još za to briga?

Al' čudno je to sa Bošnjacima. Oko butmirskih pregovora Srbi u Srbiju, Hrvati u Hrvatsku, samo jadni Bošnjaci posvađani međusobom ne znaju kud' bi. Umjesto da sjednu jedni s drugima, a ima ih i u poziciji i u opoziciji, oni se vrte k'o cuko oko vlastitog repa. I ne uznemirava ih posebno što svi iz međunarodne zajednice, kao i oni,  govore da je entitetsko glasanje problem, ali ga niko ne uklanja. Američki ambsador izađe sa sastanka sa Dodikom i reče da je još rano za ukidanje entietskog glasanja. Tako se radi posao. Džaba diplomatski pritisak na Srbiju. Pa i Karl Bilt će se izgleda saplesti o BiH i neće postići željeni uspjeh koji bi ga pogurao u međunarodnoj diplomatskoj karijeri. Ovdje se zapravo niko ne snalazi kako treba. Al' i šta će, ko je lud da se upliće ozbiljnije? Evo neki dan Dodik Incku rekao da se uhvati za onu stvar. Ali Incko mu nije ostao dužan, rekao mu je da neće nikom dozvoliti da sluđuje međunarodnu zajednicu. I tako i treba jer sreća da je D. ovo nešto rekao Incku jer on je naš, al' užasno bi bilo da to kaže nekom drugom ili nekom ko to nema... Pa to bi bila prava diplomatska blamaža.

A ono šta rade zastupnici u Parlamentu BiH više je od blamaže: dok narod zagleda prema Butmiru, Hagu i Vijeću UN-a, oni sebi povećaše plate i uvedoše penzije od blizu 2.000 KM... Ko mađioničari. No to možda i nije loš znak. To bi moglo značiti da ih je strah da će na narednim izborima izgubiti, pa se zbrinjavaju za budućnost. Ako je tako, dao bi im čovjek i 4.000, samo da se maknu već jednom. Sjede narodu na leđima ko kamen na kupusu!

A da ništa nije vječno govori i primjer Milorada Trbića, najviše rangiranog pripadnika Vojske RS kom se sudilo pred Sudom BiH i koji se do 2005. krio u SAD-u. Dobio Milorad 30 godina robije jer je učestvovao u planu da se uhvate, zatvore, pogube po kratkom postupku i ukopaju svi vojno sposobni muškarci Bošnjaci iz Srebrenice koji su dovedeni u zonu odgovornosti Zvorničke brigade. Ovih 30 godina je dobio za ubistvo najmanje 20 ljudi. Ostale zločine mu nisu uspjeli dokazati. Rafi Gregorijan je jednom rekao da je u BiH vođena politika ubijanja koja nije ostavljala svjedoke, no praksa pokazuje da uvijek neko preživi, a ni 30 godina nije za odležati s rukom pod glavom. Ali dobro...

 Obama je dobio Nobelovu nagradu za mir. BiH je postala nestalna članica UN. Zadovoljeni su još neki uslovi za bezvizni režim i počelo je izdavanje biometrijskih pasoša. Djeca idu u školu, pao je prvi snijeg, zaprijećeno je raspadom gasnog sistema, a grijalice su poskupjele i još samo da dočekamo izbore jer se u jednu stranku učlanila i Almasa-hanuma Imamović koja ima 81 godinu i sad je valjda sve jasno!

Cijeli tekst možete pročitati u magazinu START BiH ili pretplatom na elektronsko izdanje.

DOWNLOAD specijalni prilog o prostornom uređenju