Protesti: „Zlatni ljiljani“ i borci ispred zgrada Vlade i Parlamenta FBiH

Pljuni me ovdje ako opet za njih ne budemo glasali!

Svi normalni ljudi s nelagodom su očekivali prvi oktobar, dan kada su najavljeni protesti Zlatnih ljiljana. Kako i ne bi kada se, nekoliko dana ranije, govorkalo o mogućem proljevanju krvi ako se braniteljima uskrate njihova prava. Nasreću, krvi nije bilo. A protesti su potvrdili nešto što se petanest posljednjih godina dobro zna: vlast je taktički spremnija od svih onih koji bi da joj naude. Toliko je spremna da je premijer Mustafa Mujezinović mirne duše otputovao u Tursku

Piše: Ekrem Tinjak

Senad Šehić, Bišćanin i bivši pripadnik 501. brigade 5.Korpusa Armije BiH, se naoružao. Na živu ogradu, što pripada parku ispred zgrade federalne Vlade, odložio je četiri veća kamena.  Na pitanje šta je to, odgovara kroz smijeh i cinično:
- Čačkalice...
A čačkalice bi upotrijebio, priznaje, u slučaju da su policijske snage, što su tijelom štitile praznu vladinu zgradu u sarajevskoj ulici Alipašina, krenule ka golorukim braniocima i dobitnicima najvećih ratnih priznanja. Upravo te kategorije protestima su branile svoja prava. Vlada FBiH je htjela, i još hoće, oteti im dio naknade koju primaju ili je ukinuti.

- Ma ništa bez sile – sumnjičavo Šehić vrti glavom dok gleda nekoliko hiljada svojih saboraca što kroz žičanu ogradu pasivno posmatraju dobro oklopljene policajce.
Ne baš svi. Jedan je počeo galamiti na policiju.

A premijer u Turskoj

- Sram vas bilo. Postavili ste te žice k'o da smo životinje. Mi smo vam sve kupili, i te šljemove što nabijate na glavu...
Oko neznanog glasnogovornika brzinom svjetlosti su se okupile jake medijske snage. Čekao se nastavak priče; sočniji, nedaj Bože i krvaviji,...Ali galamdžija je iznenada zašutio. Pogledao je jednog policajca što je pušio i potom ga pristojno upitao:
- Jarane, imaš li jednu cigaru?
Nakon tih riječi medijski sinovi su se raspršili u pravcu novog  glasnogovornika kojem su u glasnosti pomagali mikrofon i zvučnici. Bio je to Šerif Patković, predsjednik Skupštine udruženja Zlatnih ljiljana. Sa govornice je pozivao na mir i dostajojanstvo, ali do dva sata:
- Ako do tada vlast ne ispuni naše uvijete, izdat ću naredbu: Kreni!

Nakon ovih riječi uslijedile su ovacije prisutnih, koje je smijenila, po ko zna koji put, na protestima odsvirana himna BiH. U tom patriotskom raspoloženju, među ljiljanima, zlatnim policijskim značkama, demobilisanim borcima, ratnim invalidima...stoji Željko Komšić, član Predsjedništva BiH.
- Nisam tu kao funkcioner, nego kao zlatni ljiljan – kaže Komšić.
Podržava zahtjeve protestanata jer misli da su pošteni i normalni. A o Vladi F BiH, zajedno sa premijerom Mustafom Mujezinovićem, koji je dan prije protesta, narodski rečeno, razgulio u Tursku na važan sastanak, Komšić je imao jasan stav:
- Vlada je k'o kralj Petar. Vazda u izgnanstvu. Ali, jednom se mora vratiti – kaže Komšić.

U drugoj grupi okupljenih nalazi se i penzionisani general i ratni komandant 1. Korpusa Vahid Karavelić. Pitamo ga gdje mu je ljiljan za reverom. On kaže da ga nije dobio, ali ima orden za zasluge, koji je golem pa se ne može lako zakačiti. Iako je došao podržati saborce, nije baš siguran da je okupljanje pravi način za rješavanje problema.
- Borci se moraju ujediniti u jednu organizaciju, pa kroz svoju stranku ili neku za koju misle da ih može predstavljati ostvarivati svoje naume – misli Karavelić.

A ima li politike oko organizovanja skupa na koji je došao?
- Ne bih rekao da je politički motiviran – kaže Karavelić.
A onda, iznenada, priznaje da se osjeća: bijedno, jadno, poniženo... Tako se osjeća jer nema nikoga iz vlasti da se obrati borcima. Gora od toga mu je činjenica da su ih i fizički, ogradom, odvojili.
- Mi smo kao primitivci i od nas se treba ograditi. Sramota – naljuti se Karavelić.
Ako se bolje razmisli, Karaveliću je lakše nego jednom učesniku protesta koji se baš raspričao svojim kolegama o pravima boračkim.
- Ubila ga granata dok je čuvao krave u štali i eno dobio policijsku značku – priča on.

Kako se zove taj čovjek, pitamo ga, i obećavamo da ćemo ime objaviti.
- Što bi ti rek'o – pita.
Zarad pravde, tvrdimo. A, on samo kaže: Jok.
- Ma kakva pravda, bolan. Otiš'o ja u opštinu, sin mi pogino i dva brata u ratu, tražiti nekakva prava. I naduravam se ja tamo s onom službenicom i govorim da mi je sin pogino, a znaš šta meni ona kaže - pita ovaj stanovnik Dobrinje i odmah odgovora:
- Što se je fat'o puške. I ti meni o pravdi da pričaš? Ma batali, bolan.

Što nas Mustafa ignoriše?

Tu se razgovor završi. A i slušamo malo Ismeta Dahića, dobitnika policijske značke i predsjednika udruženja Branioci Bosne. Svoj govor za binom završava stereotipno i patetično.
- Mi nosimo ordenje na lijevoj strani, na kojoj je naše srce – završava Dahić i uz aplauze silazi sa bine.

On je nekada bio ministar MUP-a Kantona Sarajevo, baš u vrijeme kada je Mujezinović bio premijer tog kantona i faktički njegov šef. Nije li mu sada neobično što mu nema Mustafe?
- Ne znam šta da kažem. Fin je Mustafa čovjek, i pošten. Ali, nije mi jasno da nas Sulejman Tihić podržava, a Mustafa ne podržava i ignoriše. Treba one u SDA pitati šta se to dešava – reče Dahić.    
Još bi se dalo s Dahićem pričati, ali ga saborci odvedoše u stranu. A i ponovo se ukaza Patković. Veli, došao je čas da se krene pred Federalni parlament gdje će delegacija najzaslužnijih ratnika pregovarati s paralmentarcima i predstavnicima stranaka.

I krenu kolona niz Alipašinu. Širom otvorenih očiju gledali su vozači koji su, puštajući ih, zaustavili vozila u Titovoj. Niko ni da se makne. Očito su strahovali  da bi se neko iz mase mogao zaletjeti prema njihovim vozilima i demolirati ih.
Ali, borce nije zanimao običan puk, već vlast. A običan puk nisu zanimali borci, jer da jesu, na protestima bi umjesto dvije hiljade bilo dvadeset hiljda ljudi. Zaboga, Vlada kapu ne kroji samo borcima. Tako ispada da je Mujezinović bio u pravu kada je Patkoviću rekao da ono što on organizuje nema podršku javnosti.

I kako se kolona rastezala, desila se i jedna zanimljiva situacija. Dok su borci išli prema Federalnom paramentu na Skenderiji, Patković, očito opijen publicitetom, sa nekoliko novinara krenuo je u pogrešnom pravcu - ka Državnom parlamentu na Marindvoru.          
Kada je greška ispravljena, ispred platoa na Skenderiji pokazao je svoju moć. Baš kao da se dočepao bojnog polja: izdavao je kratka, vojnička naređenja, krupnim i tegovima izvajanim figurama pojednih branitelja:
- Vi blokirajte saobraćaj ovdje. I ne dajte nikome dalje. A vi, pravo gore i ne dajte nikome odozgo da dođe - naređuje Patković, a onda je kreće put Parlamenta.

Protestante i tamo dočekuje žica i veliki broj policajaca. Mnogima to nije bilo po volji, ali iscrpljeni višesatnim stajanjem, nisu imali energije da bilo šta značajnije učine, osim zvižduka i povika: uuuuaaa.
Jedan od njih reče:
- Takva nam je sudbina. Dođeš na proteste, ispred tebe policija i ograda. Dođeš na utakmicu, ispred tebe policija i ograda.
Već u pet sati popodne, znači pet sati od početka protesta, bilo je potpuno jasno da političari imaju bolju taktiku, da su spremniji i u boljoj formi. Uspjeli su energiju učesnika razblažiti do neprepoznatljivosti, a da ništa konkretno nisu obećali glede promjena nabolje. I zato im treba skinuti kapu. A i za rečenicu kojom ih je pohvalio jedan od učesnika: 
- Evo, pljuni me ovdje – pokazuje na lice - ako, opet, ne budemo glasali za ove iste protiv kojih se bunimo i koje hoćemo da bijemo.

Besplatni statisti

Na protestima je viđena, za mnoge, velika i neobična kamera - ona filmska. Ljudi su se pitali šta će filmska kamera na protestima. Ali kada se pojavio Jasmin Duraković, reditelj filma Nafaka, stvari su bile jasne k'o dan. S obzirom da snima novi film pod nazivom Sevdah za Karima, nasnimani kadrovi s protesta će biti korišteni u njegovoj konačnoj montaži. A što i ne bi Duraković snimao, jer besplatna je scenografija i besplatni statisti.
- Kada nam niko ne plaća, nek nas ne plaća ni Jasmin Duraković - ustvrdio je jedan protestant.

SDP u akciji

Emir Suljagić, bivši novinar i sadašnji savjetnik gradonačelnika Sarajeva Alije Behmena, a inače i autor dvije knjige: o strahotama Srebrenice (Razglednice iz groba) i druge o uzvišenom lideru SDP-a Zlatku Lagumdžiji (Pogled na profil, ideologiju, politiku – Zlatka Lagumdžije), sve vrijeme je bio na protestima. Značka SDP-a za reverom, a i pojedine njegove izjave rečene među okupljenim svijetom, jasno su govorili iz koje partije dolazi. Na kraju je Emir svoj doprinos poentirao i konkretnom akcijom: iz štaba je donio nekoliko gajbi sendviča i obične vode i podijelio ih prisutnima.

Bez incidenta

Protesti ispred Vlade i Parlamenta FBiH su policijskim žargonom okrakterisani kao okupljanje visokog rizika. Iako ta konstatacija zvuči strašno, iako je naboj kod protestanata bio ogroman, iako je skup obezbjeđivalo, prema izjavama policijskih zvaničnika, negdje oko 500 policajaca, prvog dana protesta nije se desio niti jedan  incident. To je za svaku pohvalu.      

Izjave iz mase:

Fadil Jusupović, demobilisani borac iz Sarajeva:

Uzet pare, pa protjerat'

- Treba im sve one pare oduzet, što su pokrali. Na nečiji komentar iz mase da federalne političare ne treba u zatvor, jer bi ih u zatvoru samo džaba hranili opet od naših para, nego ih treba protjerati, Fadil glasno reaguje: - Ma kakvo ba protjerivanje, uzet im prvo sve pare, pa ih onda protjerat izvan zemlje, tako da se više ne mogu vratit. Nema tjeranja prije nego što vrate sve. Onda nek idu gdje hoće, a i šta će nam ovde po zatvorima, treba ih što dalje odavde.

Ramiz Sinanović, nekadašnji logoraš iz Čapljine, invalid i demobilisani vojnik:

To su dodikovci!

- Ovde im narod viče da su izdajnici, a oni su zapravo dodikovci. Kažu da je Mujezinović danas u Turskoj, a šta da se radi. Ja se svakako moram snalazit, bio sam zatvoren u logoru u Čapljini, sad sam eto u Sarajevu, šta da se radi. Prošao sam sve torture, ali se sve teže preživljava – neuobičajeno tihim glasom za jednog demonstranta reče Ramiz. Potom se okrenu prema zgradi parlamenta i glasno povika: dodikoooovciiii, dodikovciiii!

Sejo iz Breze:

Ni sultan ga neće spasiti

- Neka jave agi Mujezinoviću što se od naroda skloni u Stambol, da ga ne more spasit ni sultan, a ni visoki vezir iz o-ha-era. Buna se u Bosni sprema i među narodom i među agi neposlušnim gazijama i begovima. Nema više harača poručite agi, a ni povratka među raju. A i sultanu turskom recite, neka ga ostavi tamo kod sebe, neka ga nama ne vraća, bolje će biti za njega, a još bolje za nas i za svu raju ovde što se zuluma njegova natrpi. Taman da dobije sve dukate iz em-em-efa, nauživat ih se neće dok je nas gazija, ljiljanima ocvalih.

Ispunjeni zahtjevi

Uzvicima Bosna, Bosna i Tihiću lopove okončani su dvodnevni protesti dobitnika najviših ratnih priznanja. Federalni parlament, na hitnoj sjednici, prihvatio je sve zahtjeve odlikovanih branitelja, koje im je ispred zgrade Pralamenta FBiH saopćio predsjednik udruženja Zlatni ljiljani Dževad Rađo. To znači da se naknade ljiljanima neće smanjivati za deset posto, kako je Vlada zaprijetila. A do Vlade i vlasti je sada da se usagalasi sa MMF-om.
Pred kraj protesta došlo je do incidenta u kojem je lakše povrijeđena jedna osoba. Nekolicina demonstrananata je pokušala oboriti zaštitnu ogradu, a policija ih je spriječila u toj nakani.

Cijeli tekst možete pročitati u magazinu START BiH ili pretplatom na elektronsko izdanje.

DOWNLOAD specijalni prilog o prostornom uređenju