Brinemo za okoliš
sime

Šime Strikoman, autor "milenijskih fotografija": Fotografišem ljude koji govore o vremenu u kojem živimo

31.01.2018

Razgovarao: Dario Novalić

 

Sa Šimom Strikomanom smo razgovarali u Virovitici, dok se pripremao za svoju 577. milenijsku fotografiju. Uhvatili smo ga netom prije nego se popeo na dizalicu vatrogasnih kola. Tu, ispred hotela Kurije Janković u Kapela Dvoru,   djeca i odrasli su stajali na crte i linije koje je Strikoman prethodno označio. Zauzimali su pozicije. Strikoman se popeo na dizalicu, daje instrukcije, škljoca aparatom. Tema ove milenijske fotografije je bik sa krilima, grb Općine Lukač u kojoj se i odvijao cijeli proces. Kaže nam da se u skoro 50 godina njegovog bavljenja snimanjem nakupilo dosta zvanja i zanimanja. Završio je  filmsku akademiju u Zagrebu, akademski je filmski snimatelj i direktor fotografije u igranim filmovima, režiser, producent, izdavač i fotograf. Prvi aparat je kupio 1968. godine i to mu je odredilo sudbinu. Od tada nije ispustio kamere i fotoaparate iz ruku i kaže da od toga danas živi i on i njegova obitelj, te da je tako ostvario svoje dječačke snove. Strikoman je nadaleko poznat po svom ciklusu "milenijskih fotografija".

Kada je nastala prva milenijska?

- Prva milenijska fotografija je nastala 5. novembra 2000. godine, sa željom da se obilježi prelazak iz drugog u treći milenij. Prva je bila u Vodicama, gdje sam rođen, a pozvao sam građane na snimanje. Odazvalo se 1.000 građana i na trgu sam napravio portret, da se vidi gdje je i koje je to mjesto. Obavezno je trebalo snimati i sa rampe i, zahvaljujući vatrogascima iz Šibenika koji su se odazvali na poziv, napravili smo prvo snimanje. To je prihvaćeno u drugim gradovima, a ubrzo smo naredno snimanje radili i u Šibeniku. Tokom šest godina je bilo tridesetak slika u raznim gradovima. Sad se to toliko razvilo da imamo čak 577 radova u 195 gradova u Hrvatskoj, BiH, Sloveniji i Austriji, a pripremamo se i da idemo u Češku.

11sime.jpeg


Kako ste došli na ideju da radite milenijsku fotografiju?

- Godinu dana prije, 1999. htio sam napraviti nešto što bi obilježilo to razdoblje, jer se malo kojoj generaciji desi da su dio prelaza iz drugog u treći milenij. Prvo sam htio napraviti knjigu, ali nije bilo mogućnosti da se to izda, pa sam došao na ideju da se napravi jedna fotografija na kojoj bi bili ljudi koji govore o vremenu u kojem žive. Ljudi su se odazvali, a svima se vide lice i oči, što je najbitnije da bi se kasnije, nakon nekog razdoblja, mogli prepoznati. Fotografije najbolje funkcioniraju kada su velikih dimenzija, do jednog metra. Fotografije smo radili u ove četiri države povodom različitih tema, gradova, udruga, obitelji ili firmi koje na taj način obilježavaju jedan događaj. Ljudi vole pripadati nečemu; mjestu, firmi ili udrugi. Radimo oblike koji odgovaraju toj temi i zajedno sa pozadinom, uz pomoć ljestvi, pravimo milenijsku fotografiju.

Kako je reagovala obitelj?

- To se nije planiralo, uspjehom prve fotografije koja je okupila toliko ljudi, zahvaljujući medijima koji su to prenijeli, mislio sam da je sa tim gotovo. Međutim, nova narudžba dolazi iz Šibenika. Mislio sam je odbiti, jer se ja kao filmski snimatelj nisam mislio time baviti, ali profesor marketinga, gospodin Petar Gardijan me uvjerio da na tom projektu treba raditi svaki dan. Došao sam na ideju kako riješiti drugu fotografiju, pa tako i svaku narednu. Iako te fotografije nisu nešto izgledale, sa sobom su nosile određenu snagu. Milenijska fotografija je ušla ljudima u uho, pa su taj pojam sami počeli koristiti za svoje fotografije. Zbog te dimenzije i zbog toga što sam nešto doprinio čovječanstvu sam baš zadovoljan. Ljudi iz Hrvatske kažu eno milenijske fotografije u Kanadi, Meksiku, itd. Ali prava milenijska fotografija je ona koja je registrovana, ima svoj broj, u katalogu je... Ali ne valja se puno ni buniti jer je to jedan doprinos čovječanstvu koji motivira ljude da rado poziraju.

Šta ste sve radili u BiH?

- Imao sam čast pa sam 10 godina radio u Aluminiju Mostar; filmove, knjige i milenijsku fotografiju. To su jako uspješni radovi u mojoj karijeri i sretan sam što sam toliko boravio u aluminijskoj industriji. Radio sam i na Kupresu, Stocu, Posušju, Posavini, itd. Radom u tim gradovima sam jako zadovoljan.

Šta je tehnički potrebno za jednu milenijsku fotografiju, kako ide procedura?

- Ljudi nam se obrate, dođe poziv e-meilom ili telefonom, a nama je svaki poziv jedna vrsta nagrade. Razgovaramo o temi, lokaciji i sudionicima. U ekipi smo ja i supruga. Sam pojam milenijske fotografije predstavlja nešto što je puno i veliko, ali mi radimo i sa manjim grupama ljudi. Trebaju se dobiti odgovarajuće dozvole od grada, volimo raditi sa vatrogascima jer želim da se uz pojam milenijske fotografije vežu i vatrogasci. Na lokaciju moramo doći najmanje dva dana prije, sve dobro pripremiti, iscrtati i isplanirati.

11asime.jpg

Je li skupo?

- Mi živimo od toga, a veliki su putni troškovi, materijal za označavanje... Otvoreni smo za razgovor i podržavamo sve ideje i izlazimo u susret. Uvijek smo za to da se nešto napravi i da nešto odjekne u svijetu.

Koliko ima tehničke obrade na finalnim fotografijama?

- Ovisi o pozadini i svemu što se može napraviti. Sigurno je da se dotjeruje, jer šteta bi bilo u današnje vrijeme s ovakvim mogućnostima fotografiju ne dotjerati.

Koja je organizacija bila najjednostavnija, a koja najteža za napraviti?

- Najveća komplikacija bila je napraviti fotografiju povodom 100 godina Hajduka, bilo je oko 6-7.000 ljudi, i sve ih je trebalo složiti u grb. Veličina grba je 60 x 60 metara, a to je jedna od najuspjelijih fotografija. Svaka je draga i posebna na svoj način. Ja je snimim kako sam nadahnut. Najljepše je kada prođe neko vrijeme pa gledaš fotografiju bez pritiska organizacije. Puno sam radio sa vojskom, radio sam i sa brodovima, koje smo složili u obliku imena mjesta ili smo brodovima povezivali otoke i mjesta. Jednom smo radili sa čak 300 brodova. To su konceptualni radovi na puno većem tehničkom nivou i vrlo je zahtjevno.

Da li planirate snimiti film o milenijskoj fotografiji?

- Film je napravila Hrvatska radio televizija (HRT), u trajanju od jednog sata, i dosta često ga puštaju. Igor Mirković radi cjelovečernji dokumentarni film o milenijskoj fotografiji i snima ga već 10 godina. Najesen će HRT napraviti epizodu pod nazivom „Na vrhu piramide“, koja će pratiti tri profesionalca: gimnastičara, kapetana broda i mene kao snimatelja. Najviše me prate televizije jer je to kao događaj videosnimateljima zanimljivo, tu su ljudi, pjeva se i to je uvijek događaj. To je dosta poznato jer se često pokazuje u informativnim emisijama.

 

  • MILENIJSKA FOTOGRAFIJA PORODICE RAGUŽ 


Šime Strikoman je 2010. godine, na poziv Đure i Maria Raguža, stigao u Stolac na pregled terena i dogovor na mjestu snimanja. Trebalo je da, u okviru manifestaciji pod nazivom "Od kuda te zovem rode", kojom će se obilježiti  400. godišnjica rođenja rodonačelnika roda Raguža, dubrovačkog trgovca Petra Veseličića zv. Latinin, te 300 godina od prvog pisanog spomena prezimena Raguž – 23. lipnja 1710. godine, snimi "skupinu ljudi sa prezimenom Raguž".


raguž.jpg


- Predviđali smo da će se okupiti oko tisuću i dvije stotine ljudi koji bi svojim tijelima složili logo Udruga "Raguži Hrvatska" i "Raguži Bosna i Hercegovina“ "1610 Raguži" kojeg je izradio gospodin Miro Raguž. Stoga sam pripremio veliki nacrt koji ću precrtati na tlo u veličini: 35 x 25 m. Kada smo došli u Stolac, organizatori su me izvijestili da je došlo 2500 ljudi sa prezimenom Raguž iz 27 zemalja. Oduševio me broj prisutnih, a još više činjenica da je to polovica živućih Raguža rasprostranjenih po cijelom svijetu. Nacrt na tlu radili smo više sati večer uoči snimanja i sljedeće jutro, na sam dan snimanja na trgu ispred crkve sv. Ilije, nakon završetka svete mise koju je za prisutne Ragužane predvodio mostarsko biskup msgr. dr. Ratko Perić



NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

dino
33 PITANJA - Dino Šaran: RECI BABA ĐE SU PARTIZANI !
17.02.2018

Kultni sarajevski bend Letu štuke nakon duže pauze nedavno je predstavio novi singl „Bože zdravlja“, koji već ima 100 hiljada pregleda na YouTubeu. Ovo je prvi singl koji najavljuje album koji je već završen

senad
AVDIĆ: O mom trošku, u ime PLBiH, Muslimović je obilazio bošnjačke oficire u JNA (III)
07.02.2018

Početkom februara 1992. zamolio me je da mu osiguram automobil jer je želio otputovati u Mostar da bi na licu mjesta vidio prilike u Mostaru. Po povratku nije otkrivao detalje o posjeti Hercegovini, ponavljao je sto puta ispričane frazetine o ....

februarske demonstracije 2014 2
Vlast ignorancijom ubila bunt
07.02.2018

Godišnjica najvećih protesta u BiH od nezavisnosti države - kada će ljudi u BiH shvatiti da su gladni stomaci i bolesna djeca samo gladni stomaci i bolesna djeca i da među njima nema razlike ukoliko su Srbi, Bošnjaci ili Hrvati ili ostali.

SBF