Lutrija BiH
bukvic

Svjetlana Bukvić: Oduvijek sam znala da mogu uspjeti kao kompozitor

17.03.2015
17.03.2015. New York






Sarajka Svjetlana Bukvić, koja već dvadeset godina živi u New Yorku, vrhuncem dosadašnje karijere smatra album Evolution, objavljen u aprilu prošle godine, na kojem su svoj doprinos dali mnogi vrsni muzičari iz cijelog svijeta koji sarađuju sa zvijezdama poput Davida Bowiea, Petera Gabriela, Lou Reeda...  Priprema i novi album koji će se možda zvati Lenkoran plesovi, po liniji arapskih konja na Borikama.





Velika jabuka već decenijama važi za globalnu muzičku prijestolnicu koja poput magneta privlači najtalentovanije poznavaoce muzike iz cijelog svijeta. Stoga, kada u New Yorku među kolegama i kritičarima steknete zvanje inovativni mislilac, vjerovatno ne postoji veće neformalno priznanje za rad, trud i muzičko znanje. Poslije više od dvije decenije rada u SAD, Sarajka Svjetlana Bukvić uspjela se uvrstiti upravo u taj elitni krug muzičkih inovatora.


Balkan kao idiom

Na svjetski uspjeh i slavu sve je još mirisalo dok se školovala i formirala u Sarajevu, krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog vijeka.
Na Sarajevskoj muzičkoj akademiji Bukvić je, kod profesora Josipa Magdića, završila kompoziciju, a muzikologiju kod profesora Zije Kučukalića, mada ju je, kaže, oduvijek privlačila produkcija i aspekt manipulacije zvukom, odnosno elektro-akustična muzika, što se moglo nazrijeti i iz diplomskog rada koji se bavio eksperimentalnom muzikom u Americi.
Uprkos neskrivenoj želji profesora Magdića da kao postdiplomac ostane kod njega, ipak je poslušala savjet da postdiplomske studije pokuša upisati negdje vani i ne sluteći nadolazeća ratna dešavanja. Talenat je brzo prepoznat.

- Primljena sam na prvi multimedijalni program u Americi za elektronsku muziku, videoart i performance. Bila sam, naravno, vrlo sretna zbog toga. Program je počeo 1992. godine. Dobila sam godišnju stipendiju od 30.000 dolara, a toliko je koštalo samo školovanje - prisjeća se, za Start, Bukvićeva početaka u ostvarivanju američkog sna.

Danas, 23 godine kasnije, u njenom fokusu je komponovanje i produkcija, spajanje akustične muzike s elektronskom, što i smatra svojom specijalnošću.

- New York je u Americi država za sebe. Konkurencija je iznimno visoka, ali je istovremeno i iznimno inspirativan grad jer su tu talentovani ljudi koji su došli nešto da naprave. Znači i teško je i inspirativno. Mene, kao kreativca, takva sredina pokreće. Oduvijek sam znala da mogu uspjeti kao kompozitor, ali je za to potrebna disciplina u kontinuiranom prezentiranju radova javnosti.

To nije samo stvar koncerata nego producentski posao, menadžerski, publicistički, kompozitorski i izvođački posao. Tako već dugo djelujem i mislim da sam uspjela izgraditi neki svoj izraz koji još uvijek ne mora da pravi kompromise - kaže Bukvić.

Sa neskrivenim zadovoljstvom ona ističe da sada sarađuje sa vrhunskim muzičarima koji, uprkos tome što su trenirani kao klasičari, rade projekte i u jazzu i u etnomuzici, pa zajedno učestvuju u kreiranju intonativnih odnosa koji ne postoje u muzici Zapada.

- Balkan je svakako prisutan u mojoj muzici, više kao idiom, intonacija, nego kao citat jer ja ne citiram folklor. Muzika je originalna. U Sarajevu se muzičari znaju, ali i u New Yorku dođe trenutak kada ste na sceni dovoljno dugo i radite sa dobrim ljudima da se počne širiti glas o vama. Stiče se reputacija. Ako neko poput mene, ko nema svog menadžera, sada može da nazove nekoga bitnog, dobije odgovor i bude preporučen, to znači da je u pitanju reputacija koja je stečena radom, a ne reklamiranjem. Moram napomenuti da u ovoj vrsti muzike ima malo novca i ja nemam iza sebe neku mašinu koja me gura. Manje-više, sve radim sama - dodaje naša sagovornica.




 


Grammy, arapski konji na Borikama i Evolution


Iako se ova vrsta muzike ne može komercijalno porediti sa pjevljivim pop-notama, ipak postoje fondacije koje stipendiraju i plasiraju ovu vrstu muzike i izvođače, pa je takmičenje među samim umjetnicima konstantno. Na ruku im, tvrdi naša sagovornica, ne ide ni osjetno smanjivanje budžeta za umjetnost posljednjih godina, mada su, priznaje, uslovi još uvijek nevjerovatno dobri u odnosu na ostatak svijeta.

- Čak i Evropa, koja ima osigurane fondove za umjetnike, ne pravi to na način da se umjetnici plasiraju svojim radom nego ih biraju vladine kulturne institucije pa se u tome često izgubi vitalnost jer je pomalo predodređeno kako će nešto izgledati. U New Yorku se sa druge strane ljudi bore da iznesu svoj izraz i zato ima toliko originalnog rada i neobičnih stvari koje privlače čitav svijet - kaže Bukvić.

Vrhuncem njene dosadašnje karijere svakako bi se mogao nazvati album Evolution, objavljen u aprilu prošle godine. U pitanju je prvi solistički album Svjetlane Bukvić, na kojem su svoj doprinos dali mnogi vrsni muzičari iz cijelog svijeta. Među njima su, između ostalih, basista Tony Leven koji je radio sa Davidom Bowiem, Peterom Gabrielom, Lou Reedom... Tu je i violistkinja Martha Mooke, promotor Yamahanih noviteta, zatim Cornelius Dufallo, doktorant sa Juilliarda, koji je svirao violinu na albumu.

- Iz Izraela imam izvanrednog jazz-gitaristu Mordyja Ferbera, a ima muzičara iz Koreje, Argentine... Dvojica producenata koji su radili na albumu zajedno imaju 17 Grammyja. Sada već imam nekih 70 posto gotovog novog materijala, što bih rado izdala u narednih godinu, godinu i po dana. Nemam neki radni naziv, ali će se možda zvati Lenkoran plesovi, po liniji arapskih konja na Borikama. Postoji tamo i linija konja Saabich, koju sam već iskoristila na Evolutionu. Razlog je što obožavam jahanje i Borike odmalena - otkriva nam Bukvić.

Matična izdavačka kuća PARMA Recordings predložila je Evolution za najpoznatiju muzičku nagradu Grammy, što je svakako bila velika čast za ovu Sarajku na privremenom radu u SAD-a.

- Predložili su me u kategoriji Alternativni album godine, mada iskreno govoreći ne postoji adekvatna kategorija za mene. Ja sam dijelom eksperimentalac, dijelom alternativa, ali sam i klasičar, progresivni rocker... Takav spoj žanrova ne postoji. Čitav proces kroz pomenutu nominaciju me naučio dosta toga. Uspjela sam se povezati sa ljudima u toj Grammy mreži u Americi koja je ogromna, sofisticirana i kvalitetna tako da sam svakako imala koristi od toga iako na kraju nisam zvanično ušla u konkurenciju. Sada u martu ću sarađivati sa jednim producentom koji je čuo moj album baš kroz taj proces nominacije. Sada tačno znam u koju bi kategoriju novi album išao. Inače, tu se puno ulaže u networking. Samo u završnoj fazi 600 producenata sjedi u hotelu u Los Angelesu i preslušava završne kandidovane albume. To je ogromna mašina - pojašnjava naša sagovornica.





Ibri Spahiću uspjeh ne promiče

Njene uspjehe je proteklih godina pomno pratio i direktor Sarajevske zime Ibrahim Spahić, koji je najzaslužniji što je Bukvić nakon dugo godina svoj rad predstavila i bh. publici u okviru pomenutog festivala.
- Mislila sam da je dobra ideja da pozovem Carolyn Dorfman Dance Company sa kojima sam imala izuzetno uspješnu saradnju u Americi. To su plesači savremenog plesa. Bili su vrlo zainteresovani, a onda smo tražili podršku da nas kao američke umjetnike pošalju ovdje u BiH na koncert jer su ipak u pitanju veliki troškovi. Domaćin, Sarajevska zima se pobrinuo za smještaj - kaže Bukvić i dodaje da se oko ovog projekta stvorila nevjerovatna pozitivna energija.

- Nekako se mjesecima sve radilo putem e-maila, a za ovih par dana otkako sam došla sve se nekako otvorilo. Nevjerovatno pozitivne stvari se dešavaju jako brzo i mnogi su sretni što rade sa američkim plesačima. Nije to nikakva priča o mostovima prijateljstva i golubicama mira. To je vrlo konkretna saradnja, razmjena znanja i umjetničkih intencija. Takve stvari prave svijet boljim - oduševljena je naša sagovornica.

Pozitivne impresije su tako aktivirale i davnašnji san o otvaranju studija u Sarajevu. Ukoliko, kaže ona, penziju dočeka na relaciji Sarajevo - New York, postoji velika šansa da i u glavnom bh. gradu ima određenu djelatnost i aktivnost, prije svega kroz pomoć mladim umjetnicima koje bi podučavala produkciji, ali i povezivanjem domaćih i američkih umjetnika kroz određene projekte.

- Ovim gradom hodaju vrlo talentovani ljudi u svim žanrovima umjetnosti mada su uslovi u kojima rade loši. Ali to nije stvar za očajanje. Treba pokušati očaj pretvoriti u inspiraciju. Ovaj istorijski momenat je jedinstven u svijetu. Treba iz toga napraviti situaciju iz koje možemo izvući korist - poručuje Bukvić.